Nakon 5 godina veze, Kiki me zaprosio dan nakon što sam diplomirala na vidikovcu u Omišlju, na otoku Krku. U Omišlju ljetujem od najranijeg djetinjastva i za to mjesto me veže puno uspomena pa mi je drago da je baš to mjesto i on izabrao za prosidbu. Nakon što smo taj divan trenutak proslavili sa prijateljima i obitelji počeli smo malo pomalo razmišljati kada i gdje bismo se ženili… i upravo i zbog toga što me baš u Omišlju odlučio zaprositi izbor je vrlo brzo pao na otok Krk. Zahvaljujući zaobilaznici i mostu vrlo se brzo dođe iz Rijeke, a opet u zraku uvijek osjećaš onaj otočki način življenja. Nakon kratkog istraživanja i slušanja priča onih koji su se već oženili, odlučili smo da bismo da naša vjenčana priča bude u Omišlju, u staroj kamenoj crkvi, a proslava u hotelu Malin u Malinskoj. Od tog trena započela je i naša organizacija. Prvo smo krenuli sa izborom mjesta gdje ćemo nakon crkve proslaviti vjenčanje. Sjećam se onog uzbuđenja kada smo smišljali e-mail koji ćemo poslati u Malin i uzbuđenja dok smo čekali odgovor na pitanje jesu li slobodni 16.5. Te je godine naša godišnjica veze padala u subotu, a kako smo se htjeli vjenčati u proljeće, datum je bio idealan. Došao je njihov mail i ja sam čitala na glas dio u kojem objašnjavaju da su već bookirani….Molim? Šta? Šta se događa? Međutim, sva sreća, odmah u rečenici nakon ljubazno su mi ponudili i nekoliko drugih datuma, a Kiki i ja smo odmah uočili 23.5. i shvatili…Da, to je naš datum. Baš 23.5. ćemo se oženiti. Da nam sami nisu ponudili druge datume , tko zna šta bi bilo….a sudbina je htjela da imamo vikend za vikendom godišnjice i veze i vjenčanja tako da osim svibanjske proslave ljubavi, Kiki uvijek mora kupovati i dva poklona hahah a ja sam nam mislila olakšati hahhaa
Jedva smo čekali doći u hotel na dogovor i iako sam ja control freak što se organizacije proslava i planiranja tiče zapravo nisam znala šta sve trebamo, šta moramo raditi i šta nas sve čeka na to-do listi vjenčanja. Na predivnoj terasi, uživajući u pogledu na dio dubašljanskog zaljeva, uz zvuk maestrala koji se igrao sa baldehinima vrijeme je stajalo. I dok smo u mislima zamišljali kako će izgledati dan našeg vjenčanja i čekali kavu, ušetala je naša Marina. Tada nismo znali, ali upravo njoj možemo zahvaliti na vjenčanju iz naših snova. Kada klikneš na prvu s nekim, a pogotovo kada se radi o organizaciji vjenčanja, osjetiš odmah takav jedan osjećaj olakšanja. I znaš da će sve biti u redu. Prepustiš se, stekneš odmah povjerenje i znaš da će sve proći opušteno. A to je baš ono što ti u cijeloj organizaciji vjenčanja treba. Ona nam je sve detaljno objašnjavala, a ja sam bila u šoku jer nisam ni znala da nam oni mogu organizirati većinu potrebnih stvari i time nam uštedjeti i vrijeme i novac. S obzirom da ljudi inače organiziraju vjenčanja i godinu dana prije, a mi smo krenuli sa dogovorimo u listopadu za svibanj to nam je uvelike pomoglo da ne trošimo vrijeme nepotrebno nego smo s njima dogovarali većinu.
Za početak organizaciju okupljanja.
Kako Kiki i ja nismo htjeli napraviti klasičan dolazak po mladu, u razgovoru sa Marinom došli smo do ideje da se ja na dan vjenčanja spremam u hotelu u kojem ćemo pripremiti doček za sve goste i od tuda ćemo krenuti dalje. Pomislila sam u tim trenucima koliko je to odlična ideja jer mi olakšava spremanje, ali i mojim roditeljima organizaciju dočeka oko 160 ljudi sa kojima su htjeli proslaviti taj trenutak. Organizacija takvog okupljanja odlično nam je odgovarala jer smo mi htjeli samo najbližu rodbinu i prijatelje pozvati na večeru, ali smo znali da je velik broj ljudi koji nas taj dan želi vidjeti i doći u crkvu, kao i da je velik broj prijatelja naših roditelja s kojima i oni žele taj dan žele nazdraviti. Organizacijom okupljanja u hotelu uspjeli smo napraviti te trenutke prije samog obreda opuštenije i za nas i za naše roditelje i za sve goste, a ja sam se s kumom, sestrom i prijateljicama mogla i opušteno spremati. Za to vrijeme priprema pomogli su nam i oko čišćenja jedne haljine koja se zaprljala zbog pada u lokvu taj dan tako da se i zbog toga ta ideja na kraju pokazala odličnom, jer tko bi u tim trenucima uzbuđenja još stigao i do kemijske čistionice hahaha
Za vrijeme okupljanja u ponudi su imali mogućnost hladnih i toplih predjela, a kako je nama inače hrana jako bitna pa tako posebno i na vjenčanju, mi smo zaključili da je bolje da ljudi imaju i toplih i hladnih jela. S obzirom da je vjenčanje inače dan kada se većina od ranog jutra priprema, a dolazak uključuje i put prema mjestu vjenčanja i preskakanje doručka ili ručka, uz puno nazdravljanja i plesanja, mi smo htjeli napraviti sve da svi budu siti i da imaju što više snage. Ideja o organizaciji zajedničkog okupljanja i to što su moji gostiju dočekali u hotelu Kikija i njegovu stranu gostiju koji su u koloni krenuli iz Rijeke pokazala se odičnom.
A taj dogovor omogućio nam je i jedan poseban trenutak. Trenutak prvog pogleda koji smo htjeli zadržati za sebe.
U dogovoru sa Slavenom, snimateljem našeg videa, ja sam se na njegov poziv spustila liftom ispred ulaza u hotel i došla do Kikija. Tada smo se prvi put taj dan ugledali i zagrlili. Evo i sada plačem koliko je to predivna ideja bila.
Inače, maslina je bila jedan od glavnih dekoracija našeg vjenčanja, a jedna velika maslina baš je posađena na samom ulazu u hotel. To se u našu priču uklopilo savršeno. Jedino što se nije uklopilo tog jutra bilo je vrijeme koje je bilo kišovito, sa mogućnošću oluje. S tim da je noć ranije i most bio jedno vrijeme zatvoren pa onda možete otprilike dobiti sliku vremena tog dana. Prema prvotnoj ideji okupljanje je trebalo biti organizirano na terasi restorana Mulino koji je u sklopu hotela i čiju terasu također krase masline… Međutim, kako tog jutra nije bilo moguće prognozirati hoće li se tijekom dana vrijeme primiriti ili ne, oni su odlučili da je najsigurnije da se sve organizira na terasi restorana unutar hotela, a ne kraj mora, u Mulinu. I sva sreća da su tako odlučili jer bi bio prevelik rizik da svih i sve vjetar i kiša ne zalije ili otpuše. Mi smo se zbog toga dogovorili da ćemo svake godine baš na terasi restorana Mulino slaviti godišnjice i sigurna sam da ćemo za neki veći jubilej baš tamo napraviti feštu za sve naše, između maslina. A kiša nam je na kraju donijela sreću. Znate kako se kaže : sposa bagnata, sposa fortunata. Kako sam htjela da masline budu i dio mog buketa, ali i dekoracija stola i auta koji smo vozili za taj dan, bilo mi je savršeno što je cijelu tu dekoraciju organizirao hotel. Na taj način samo sam jednoj osobi trebala objasniti kako sam ja zamislila kombinaciju bijelih ruža i maslina i sve dekoracije na vjenčanju bile su savršeno usklađene. Time sam uštedjela i na vremenu i na objašnjavanju pa je zahvaljujući njima nekoliko točki na to-do listi već bilo riješeno.
A ondaaa je na red došao meni. Kiki i ja kao veliki obožavatelji hrane tome smo se jako veselili i jedva smo čekali sve probati dok smo dogovarali menije. U ponudi je inače nekoliko menija koja se mogu i kombinirati pa smo tako i mi napravili naš idealni meni, a svi i dan danas komentiraju kako je hrana bila fina. Za svadbenu tortu hotel nam je preporučio otočku Pekaru Vrbnik pa smo tako Kiki i ja tjednima prije vjenčanja tamo odlazili na probu različitih okusa čokoladnih torti. Moram priznati da su sve bile fine i da smo vjerojatno izmišljali da se ne možemo odlučiti koja je najbolja, a samo kako bi se probe nastavile duže hahah. I torta je u suradnji s hotelom dekorirana sa ružama i maslinama tako da nam je osim prefinog okusa i izgledom bila predivna. Također, bili su jako susretljivi i po pitanju janjetine i svinjetine koja je pečena stigla u hotel za užiavnje nakon ponoći, a kojoj su oni pridružili pečeni krumpir i salate. Aaaaa sa posebnim guštom pamtim kraljicu jutarnjeg uživanja sarmu koja je bila hit. Nikad neću zaboraviti koliko nam je svima topla sarma ujutro prije fajrunda pasala hahaha
Za vrijeme vjenčanja usluga, konobari i cijela organizaacija bila je savršena. Oni su u dogovoru sa bendom dogovarali dinamiku plesanja, pauza i izlaska jela tako da smo mi imali zadatak samo uživati.A slatki stol koji su radili slastičari hotela Malin? Eeeee to je bilo toliko lijepo napravljeno da su neki naši gosti mislili da je to dekoracija hahha. I danas pamtim one preslatke jagode u čokoladi.
Sjećam se trenutka kada mi je u jednom trenu, već pred kraj slavlja, voditelj sale došao bliže i pitao me imamo li kakve želje za doručak. Mislim da sam tek tada shvatila kako uživanje u hotelu ne završava, već se nastavlja. U tom trenu od uzbuđenja i roller coaster-a od sreće od cijelog dana, nisam se mogla sjetiti ničeg osim palačinka hahha. A onda nas je jutro nakon prve bračne noći na vratima Romantic sobe dočekao savršeni doručak i u tom trenu sam shvatila da baš tako izgelda početak naše bajke. Hvala vam na svemu.
Hvala puno hotelu Malin na organizaciji našeg vjenčanja.
Jedva čekamo slaviti sve buduće godišnjice na terasi Mulina, ali i uživanje kraj bazena i u wellnesu koji se uskoro otvara.
Vole vas Mila, Kiki i Hana
